Tako nam je lijepo bilo

Tako nam je lijepo bilo

Ležim na trbuhu

I ti si pored mene

A oko nas je samo moja soba

I zvuk bojica u pozadini

Kako grebu po papiru

I ostavljaju trag sebe

Izvana samo čuju se ptice

Što su se tek nedavno probudile

A mi nismo ni spavali

 

Vršcima prstiju

Dodiruješ mi kožu

I tad to ne vidiš

Ali ostavljaš trag

Ti crtaš

Kao one bojice

Što šume u pozadini

I ostavljaš mi trag sebe

Koji na svojoj koži nosim

Sve dok se

Ponovno ne susretnemo

 

Čuvam ga

I pokušavam ne zaboraviti

Kakav je osjećaj

Kad mi crtaš po koži

Želim upiti taj osjećaj

Da mi nikad ne bude stran

Da se nikad ne pitam

Kako je to

Biti voljena od strane

Tvojih prstiju

 

Sklapam oči u nadi

Da će mi trenutak

Tako bolje ostati

U sjećanju

Duboko dišem

I pamtim

 

Prsti su ti topli, no moja se koža

Svejedno ježi

Brineš se, misliš hladno mi je

Ali oko srca nikad više topline

 

Da mogu zaustaviti vrijeme

To bi bio baš ovaj trenutak

Samo da je malo duži

Da bolje upamtim

Da se kasnije mogu bolje sjetiti

Da kasnije mogu bolje prizvati

U misli tvoj dodir

Tvoj dubok uzdah

I zvuk disanja

 

Da se mogu sjetiti tvojih očiju

I dodira tvojih usana

Na mojoj koži

Da mi ništa ne pobjegne

I da si mi uvijek tu

Vividan kao i u tom trenutku

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Plesač

Igra svjetla

Zavodnik