Usamljenost

 USAMLJENOST  

 

 

Sjediš u dnevnom  

Na tuđem kauču  

I čekaš  

Da se netko vrati kući  

Da više ne budeš sam  

 

Onda čuješ otvaranje vrata  

Pa se sretno pozdravljaš  

I nakon par sati odlaziš  

It tog tuđeg doma  

 

Odlaziš s ruksakom na leđima  

I tako hodaš do stanice  

I opet čekaš  

Ovog puta tramvaj  

 

U tramvaj ulaziš brzo  

Još brže izlaziš van  

Pa sjedaš u kafić  

Naručuješ kavu  

Koju opet čekaš  

 

Kava ti dolazi  

Ali na stol dolazi  

Kriva kava  

Pa zoveš konobara I tražiš novu  

Koju opet čekaš  

 

To cijelo vrijeme  

Ti čekaš prijatelja  

A kad on dođe i naravno ode  

Opet ćeš nešto čekati  

 

Čekat ćeš odlazak u Nizozemsku  

Ili bus za Split  

Čekat ćeš plaću  

Ili datum natjecanja  

Za koje se već dugo spremaš  

 

I što god radiš, nekako  

Uvijek čekaš  

I pitaš se, zašto uvijek čekaš?  

 

I pitaš se 

Hoće li doći trenutak kad  

Više nećeš čekati?  

 

Hoće li doći trenutak  

Kad ćeš sve dočekati?  

 

Ili trenutak u kojem  

Čekanje neće biti tako mučno  

Tako dosadno, tako teško  

 

Trenutak u kojem će postati  

Lako, postat će  

Primamljivo  

 

Bit će to trenutak  

U kojem više nećeš gledati sat  

Dok sjediš I čekaš  

 

Spremit ćeš mobitel u džep  

I skinuti ručni sat s ruke  

I s mirom u očima  

Gledat ćeš pred sebe  

 

Nećeš ni primijetiti da čekaš  

 

Ali I taj trenutak,  

Nažalost moraš dočekati. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Plesač

Igra svjetla

Zavodnik