Usamljenost
USAMLJENOST
Sjediš u dnevnom
Na tuđem kauču
I čekaš
Da se netko vrati kući
Da više ne budeš sam
Onda čuješ otvaranje vrata
Pa se sretno pozdravljaš
I nakon par sati odlaziš
It tog tuđeg doma
Odlaziš s ruksakom na leđima
I tako hodaš do stanice
I opet čekaš
Ovog puta tramvaj
U tramvaj ulaziš brzo
Još brže izlaziš van
Pa sjedaš u kafić
Naručuješ kavu
Koju opet čekaš
Kava ti dolazi
Ali na stol dolazi
Kriva kava
Pa zoveš konobara I tražiš novu
Koju opet čekaš
To cijelo vrijeme
Ti čekaš prijatelja
A kad on dođe i naravno ode
Opet ćeš nešto čekati
Čekat ćeš odlazak u Nizozemsku
Ili bus za Split
Čekat ćeš plaću
Ili datum natjecanja
Za koje se već dugo spremaš
I što god radiš, nekako
Uvijek čekaš
I pitaš se, zašto uvijek čekaš?
I pitaš se
Hoće li doći trenutak kad
Više nećeš čekati?
Hoće li doći trenutak
Kad ćeš sve dočekati?
Ili trenutak u kojem
Čekanje neće biti tako mučno
Tako dosadno, tako teško
Trenutak u kojem će postati
Lako, postat će
Primamljivo
Bit će to trenutak
U kojem više nećeš gledati sat
Dok sjediš I čekaš
Spremit ćeš mobitel u džep
I skinuti ručni sat s ruke
I s mirom u očima
Gledat ćeš pred sebe
Nećeš ni primijetiti da čekaš
Ali I taj trenutak,
Nažalost moraš dočekati.
Primjedbe
Objavi komentar