Igra svjetla

 IGRA SVJETLA  

 

 

Toliko se toga ima za reći  

Ali nisu ono što trebaš slušati riječi  

Ti zapravo ne moraš ni da čuješ  

Moraš samo gledati  

Pogledaj samo sjene  

Kako uvijek izgledaju elegantno  

Kad se skrivaju od mraka, to ćeš reći  

I dobro vidiš, samo nastavi gledati  

Jer ono što trebaš razumjeti nisu riječi  

Pogledaj ljude, kako hodaju, jedna noga ispred druge 

Tako isto i trče, samo brže i rijetko se 

Zabiju jedni u druge, ljudi u ljude  

I pogledaj tada, baš u tom rijetkom trenu  

Kako počnu mahati rukama  

To je znak za ispriku, ne uspomenu  

Tada trepni, malo odmori oči  

I onda gledaj dalje  

Gledaj opet sjene!  

Gledaj kako stoje i kako na njima ne možeš  

Vidjeti gotovo ništa  

Gledaj kako fale emocije, fali srce i duša  

Jer sjena je samo dvodimenzionalna igra svjetla  

I ponekad odraz tebe  

Trepni opet. Odmori. Polako.  

Dat ću ti vremena da shvatiš 

Pogledaj nekad u ogledalo  

I zapitaj se što vidiš  

Vidiš li išta? Jesi li samo sjena u boji?  

Gledaj to s pozitivne strane, 

To je prva takva da postoji!  

 

I ima još dobrih stvari, obećajem,  

Evo na primjer, neće te uništiti sunce ili mrak 

Nećeš nestati pod određenim kutom svjetla  

Tu si, ne rađaš se ponovno svakim izlaskom sunca  

U istom si obliku, u boji 

I možda je to samo ogledalo krivo 

I ti uopće nisi sjena 

Ti si sve što želiš  

Čovjek, od krvi i mesa, misli, uspomena  

I imaš čak i oči kojima možeš vidjeti  

A sjena ih nema, ona je slijepa  

I možeš postojati u mraku, pod noćnim nebom 

A sjene tada nema 

I možeš uzeti stvari 

To ne može obična sjena 

I ima nešto u tebi 

A u crnoj sjeni nema 

I ti imaš glas, iskoristi ga jer 

Sjena ga nema  

I tu si, dišeš, čuješ kako ti zrak izlazi iz pluća  

I negdje si, bila to škola, dom, ulica, obična kuća  

I znaš da ono što trebaš razumjeti nisu riječi  

A to sjena ne zna  

I želiš da mislim kako ne razumiješ što ti želim reći  

Ali ja znam da polako shvaćaš  

Jer sjena ne može misliti  

Ona je za razliku od tebe 

Samo dvodimenzionalna igra svjeta 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Plesač

Odlučih se i za ovaj korak, objavljivanje radova na blogu :) Moje ime je Tamara i pisanjem se bavim cijeli život, većinski pišem kratke priče i pjesme, mada se tu i tamo okušam u svemu što stignem. Ovdje ću objavljivati priče i pjesme iz svojeg Omnibusa po imenu "Bezimeni ljudi", a i mnoge druge, i to je otprilike sve što o meni za sad trebate znati. Ova priča zove se "Plesač" , već je objavljena u Večernjem listu, no jedna mi je od najdražih koje sam ikada napisala, pa ću s njom početi.  Nadam se da će vam se svidjeti :) Mišljenja, kritike, dojmovi ili što god vam padne na pamet, su i više nego dobrodošli.  ...  Plesač   Uzeli su mu sve. I pljeskali. Tijelo se ljuljalo lakoćom lista što leti s vjetrom. Ruke su pronalazile put kroz zrak i pričale priču zajedno sa stopalima koja su otkrivala uvijek nove načine da se okrenu i premjeste tijelo u novu poziciju. Oči je u plesu imao zatvorene jer mu nisu trebale da mu se prepusti i osjeti ljepotu. Glavu je micao s ostatk...
Pročitajte više

Zavodnik

  Što to znači biti vječan?  Kad bi mu netko postavio pitanje čega se najviše boji on bi odgovor imao spreman. Bilo je to nešto što ga proganja svaki put kad udahne ili trepne. „ Bojim se smrti”, odgovorio bi obično uz potvrdno kimanje glavom. Naravno da se boji smrti. Svi se ljudi toga boje. No on je za razliku od ostalih odlučio na tom strahu poraditi. Rješenje nije bilo pronaći eliksir života ili kamen vječnosti pa postati besmrtan. Nije htio ni samo pobijediti strah i pomiriti se s činjenicom da će umrijeti. Bio je toga svjestan onoliko dugo koliko je bio svjestan svog postojanja. Postao je zavodnik. Svaku je večer završavao s čitanjem par stranica iz neke knjige, oblačio je košulje, a zimi na njih i kapute. Uvijek u tamnim i mističnim bojama, sivoj ili crnoj ponekad tamnoplavoj. Trudio se izgledati bezvremeno. Tako da ga se može staviti u bilo koje vrijeme i on neće izgledati čudno. Vrijeme je provodio učeći ili čitajući u knjižnicama. Ponekad bi svirao...
Pročitajte više